misterij

Misterij

Što o misterijima misli Artur C. Clarke

TRI VRSTE ENIGMI
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijima prve, druge i treće vrste Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, cak užas. Nije je umio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmoćne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi da će nebo obilježiti svojim znakom...Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...Još veće strahopoštovanje od duge izaziva autora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih cestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih princip autore nema više sumnje. Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjen-nje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?... Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Cesto je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. najbolji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja vezu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumača niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika. Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića možda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke, čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati. Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najveću sreću od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim... Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim
događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema
načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor. Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se može vrlo malo reci; neki skeptici tvrde da one cak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevi-ma gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još bolje od samih »činjenica«.Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto
tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samo zapaljenje. Ima mnogo zabilježenih slučajeva uprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vruci-na koja je cesto doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa cak i odjeću žrtve! Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sažeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude? Manje je strašna premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste duhova. Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili cak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve paranormalnim sredstvima, ta pojava - koja se pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razna nagovještavanja da se neobične stvari ipak događaju..Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotrebljive hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što
frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja. Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energiju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvaćanja atomske strukture. Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek će biti nepoznatih stvari, a možda i takvih koje ne možemo spoznati.

Artur C. Clarke