|
O KOŠARKAŠKOM KLUBU ZADAR |
||
|
U polufinalu
Kupa Krešimira Ćosića dogodila se već mnogo puta viđena klasična priča o
podcjenjivanju suparnika s košarkašima Cibone u glavnoj ulozi. Zagrebačka je
momčad protiv splitskih košarkaša krenula odraditi »formalnost« polufinala i
pritom, drugu godinu zaredom, ostala praznih džepova. Hrvatski kup i u svojoj osakaćenoj verziji, s jednom utakmicom do završnog turnira za veliku četvorku, pokazao je nepredvidljivost tog natjecanja. Mlada momčad Splita, u kojoj je trener Jurij Zdovc tek počeo slagati kockice, pobijedila je moćnu Cibonu. No, zapravo nema ničeg čudnog u tome da momčad aktualnoga hrvatskog prvaka pobijedi doprvaka. Realnost ipak nudi drugu sliku. Čak su se i Splićani na dan finala čudili kako su još uvijek u Zadru, jer su četvrtak planirali provesti u gradu podno Marjana. Igrajući pod svjetlima najljepših europskih dvorana, cibosi kao da su zaboravili da se do domaćih trofeja dolazi i kroz utakmice u kultnim, ali već oronulim Jazinama. »Domaća natjecanja ionako su samo trošak«, često se moglo čuti iz »tornja«, pa po toj logici poraz u Kupu i gotovo dvije godine posta u domaćim natjecanjima neće biti tragično shvaćene. Momčad koja je među 16 najboljih u Europi zapela na mladoj momčadi Splita, koja je u . Zagrepčani nisu, prema zahtjevima svog trenera odigrali pametno i oprezno protiv Splita, već su se pognutih glava ekspresno uputili kroz snježnu noć prema Zagrebu. Dražen Anzulović dugo nije bio tako ljut kao poslije »triske« Splićana. Najavio je sankcije prema igračima, ali i odgovor za lošu igru njegove momčadi pronašao u neigranju. Organizacija napada, uz već spomenuto podcjenjivanje bio je ključni problem cibosa, a kada se tome doda i porozna obrana, jasno je kako je momčad hrvatskog doprvaka odigrala u Jazinama. Sve je to s tribina promatrao Marko Popović, kojeg, do eventualnog Pennova povratka, čeka veliki izazov na mjestu organizatora igre. preuzeo sa službenih stranica |
![]()
|
|