Povijest

Iako se nastanak grada Splita povezuje s gradnjom Dioklecijanove palače, 295.-305.godine, tj. u 4. stoljeću, arheološki nalazi iskopani poslije 2000. godine (sakralni objekti, amfiteatar, luka na sjevernoj strani Marjana), dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno u starorimskom dobu, davno prije Dioklecijana. Moguće je da je tu bila i jedna od grčkih kolonija, a zbog povoljnog zemljopisnog položaja vjerojatno i ilirsko naselje.

Dioklecijan, rimski car od 284. - 305., potekao je iz skromne obitelji i originalno se zvao Diokles. Poznat je kao veliki reformator Rimskoga Carstva jer je uveo sustav zvan tetrarhija, što je simultana vladavina četiri vladara. Bio je progonitelj kršćana koji se smatrao bogom. Velika palača na području današnjega Splita sagrađena je da u njoj provede umirovljeničke dane (Dioklecijan je bio jedini rimski car koji je odstupio bez prisile).

Dioklecijanova palača najveća je i najbolje sačuvana kasnoantička palača na svijetu. Istočni i zapadni zid dugački su 216 m, južni 181 m, a sjeverni 175 m. U sjevernom dijelu palače bila je smještena posluga i vojska dok su južno bile same careve odaje. U upotrebi je bio vodovod koji dovodi vodu s izvora rijeke Jadro, a koristi se jednim dijelom i danas. Najnovija od teorija tvrdi da Dioklecijanova palača nikad nije bila samo mjesto za odmor, nego prava tvornica za preradu vune. Godine 480. u palači je otrovan posljednji zakoniti car Zapadnog Rimskog carstva Julije Nepot (često navođeni Romul Augustul 'vladao' je samo Italijom). Jedna ulica današnjega Splita nosi njegovo ime.

Danas su od kompleksa sačuvane zidine, 3 vrata (Zlatna - Porta Aurea, Srebrna - Porta Argentea, Željezna - Porta Ferrea i Mjedena - Porta Aenea), carev mauzolej (danas katedrala Sv. Duje), kutne kule, Jupiterov hram ili Hram svih bogova, središnji trg - Peristil, te neposredno na jug od Peristila, Vestibul.

Katedrala Sv. Duje u Splitu

Značajnije naseljavanje Dioklecijanove palače započelo je vjerojatno od 7.st., u vrijeme prvih slavensko-avarskih provala. Kasnije se Split proširio i izvan zidina. Poslije doseljenja Hrvata, Split je ostao romanski grad. Dugo je bio dio takozvane Bizantske Dalmacije budući da je kao i drugi gradovi na obali povremeno bio pod vlašću Bizanta, a povremeno pod kontrolom hrvatskih knezova i kraljeva . Split je kristijaniziran u to doba, pa je tako i carev mauzolej postao crkva. Naknadno je dodan kor, a od 13.-18. st. dozidan je zvonik, (u 19. st. "rastavljen" i obnovljen.)

Na poluotočiću zapadno od Gradske luke se u srednjem vijeku nalazio benediktinski samostan sv. Stipana pod borima (San Stephanus de Pinis). Po istome je taj poluotočić i nazvan - Sustipan. Najpoznatiji zaređenik tog samostana je bio sin hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira, Stjepan. Osnivač tog samostana je bio splitski nadbiskup Lovre, inače prijatelj kralja Zvonimira, 1069. godine.

Od 11. stoljeća bizantsku je vlast nad dalmatinskim gradovima zamijenila mletačka, koja se također izmjenjivala s razdobljima vladavine domaćih, hrvatskih vladara. To su najprije bili takozvani narodni vladari ili kraljevi hrvatske krvi, a kasnije vladari zajedničke hrvatsko-ugarsko države.

Od 15. stoljeća do pada Mletaka 1791., cijela je Dalmacija bila je pod mletačkom vlašću. Za vrijeme turskih osvajanja, dijelom splitskog zaleđa zavladali su Osmanlije pa se Split počeo razvijati kao grad na granici i kao uvozno-izvozna luka. Grad je i ranije bio kulturno središte u kojem je djelovao jedan od prvih i najboljih hrvatskih književnika, pisac Marko Marulić, autor poznatog epa Judita.

Od 1805. do 1813. Splitom je, kao cijelom Dalmacijom, vladala napoleonska Francuska. Uspomena na kratkotrajnu vlast Francuza u Splitu je prva suvremena ulica, danas Marmontova, i marjanski vrh Telegrin. Po porazu Napoleona, Dalmacija je pripala habsburškoj Austriji.

Nakon Austro-ugarske nagodbe i stvaranja dvojne monarhije, Dalmacija i Split su pripali austrijskom dijelu Monarhije. Split je bio jedno od žarišta borbe pro-talijanskih autonomaša i narodnjaka koji su se zalagali za čvršće veze s ostatkom Hrvatske. Godine 1882. narodnjaci su preuzeli vlast u splitskoj gradskoj općini. Ipak, do kraja prvog svjetskog rata Dalmacija nije ujedinjena s Hrvatskom. Unatoč velikom lučkom prometu, izgradnja poveznice s kontinentalnom željezničkom mrežom započela je tek 1912., ali je prekinuta zbog izbijanja prvog svjetskog rata.

Po svršetku prvog svjetskog rata Dalmacija ulazi u novostvorenu državu (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), koja kasnije postaje Jugoslavija). Grad od tada dijeli sudbinu Hrvatske i Hrvata.

Od tog trenutka Split je počeo intenzivno rasti, postajati sve važnije kulturno, administrativno i gospodarsko središte. Gospodarskom razvitku Splita vrlo je pridonijelo, zalaganjem tadašnjeg gradonačelnika dra.Ive Trataglie, dovršenje željezničke pruge prema Zagrebu (Ličke pruge) godine 1925. I pripojenje Italiji Zadra, Istre i Rijeke (gradova i krajeva koji su bili većinski hrvatski) ili Trsta (koji je imao značajnu slovensku i hrvatsku zajednicu) doprinosi tome. Brojni Hrvati koji ne žele pod talijansku vlast i žele izbjeći talijaniziranje, sele, prenoseći svoje glavnice, i u Split. Uza sve to, Split je postao i sjedište velike upravne jedinice, Primorske banovine.

 Šport

Splićani vole reći za svoj grad da je "najšportskiji grad na svitu".

U Splitu su se održala i brojna međunarodna sportska natjecanja, primjerice Mediteranske igre 1979 g.,Prvenstvo Europe u plivanju i vaterpolu 1981. i Europsko atletsko prvenstvo 1990 g.

U Splitu djeluju brojna sportska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Među ostalima, u Splitu djeluju:

Nogomet: HNK Hajduk Split, RNK Split

Košarka: KK Split (znan i kao KK Jugoplastika), KK Dalvin

Vaterpolo: POŠK, Jadran, Mornar, ŽVK Bura

Rukomet (muški): RK Split,

Rukomet (žene): RK Nada (pod imenom RK Dalma donijeli su naslov osvajačica Kupa pobjednica kupova) RK Split Kaltenberg

Kuglanje: među brojnima ističemo KK Poštar, koji je donio prvi naslov europskog prvaka u Split

Veslanje: VK Gusar (Celent i Mrduljaš - bronca na OI 1980., braća Skelin srebro na OI 2004.) i VK Mornar

Jedrenje: JK Labud, JK Mornar, JK Split, JK Zenta, JK Špinut

Ragbi: RK Nada (pobjednici Srednjoeuropskog kupa) i Ragbi 59

Bejzbol: BK Nada

Plivanje: VK POŠK, VK Jadran, VK Mornar

Planinarski klubovi: HPK Dalmacija

Atletika: ASK, AK Hajduk

Balote: BK Marjan, BK Nada, FINA, Elektrodalmacija

U Splitu djeluju i brojni klubovi borilačkih športova (karate, tat-kwon-do, judo, aikido, boks, kick-boks, full-contact, tajlandski boks) koji su dali brojne velikane borbenih vještina u europskim i svjetskim mjerilima. Od najuspješnijih boraca spomenimo Branka Cikatića, Marka Žaju, Sinišu Andrijaševića.

Nadalje, Split ima teniski klub (Goran Ivanišević), boćarske klubove, klubove dizača utega (Nikolaj Pešalov)

Splićani se mogu ponositi i vozačem moto-trka Ivanom Šolom, pilotom prve hrvatske bob-posade, koja je također bila sastavljena od Splićana.

Od športskih priredaba koje se održavaju u Splitu, valja spomenuti veličanstvenu Mrdujsku regatu jedriličara, koja je otvorena gotovo svima, od vrhunskih profesionalaca, do onih koji su toliko svladali vještinu jedrenja da bi izbjegavali sudare na moru. Tako se zbog velikog broja sudionika 2004. godine startna crta mjerila miljama.

Do kasnih 1980-tih, u Splitu se ljeti održavao nogometni "Trofej Marjan", na kojemu su sudjelovali brojni veliki svjetski nogometni klubovi (Ajax, Girondins de Bordeaux, Vasco da Gama i dr.) i velike svjetske nogometne reprezentacije, među kojima su najpoznatije SSSR i Hrvatska.

Zanimljivosti

• Nakon Olimpijskih igara u Ateni 2004. Split je grad sa najviše olimpijskih medalja na svijetu u odnosu na broj stanovnika ^{[nedostaje referenca]}.
• U samom centru Splita se nalaze toplice s vlastitim izvorom ljekovite sumporne vode.