Pisati o povijesti riječke navijačke skupine "Armada" bilo bi krajnje sebično a da se ne spomenu njezini davni začeci, vrijeme kada su naši roditelji bilo ono što smo mi danas. Davne 1958.g. NK "Rijeka" izborila je ulazak u tadašnju prvu saveznu ligu, kada je na željezničkom kolodvoru igrače Rijeke dočekalo mnoštvo navijača, o čemu svjedoči izvještaj sportskog novinara lista "La voce del popolo" objavljena u listu NK "Rijeka" iz 1976.g. "Sjećam se da je masa, dva sata prije ispunila željezničku stanicu, u očekivanju "svoje" Rijeke. Ljudi sa zastavama i transparentima u čast "Rijeke". Pjevalo se i čekalo sa sve većom nestrpljivošću. Kada je Rijeka stigla, nastao je opći juriš. Igrači, trener Ognjanon, maser Otmarich i ostali pratioci podignuti su na ramena navijača i trijumfalno nošeni ulicama centra grada." Takve primjere nalazimo u cijeloj povijesti navijanja u Rijeci.

Starije generacije pamte odlazak 8000 Riječana u Beograd, na završnicu kupa protiv "Nk Trepče" 1978.g., kao što je to bio i slučaj godinu dana kasnije protiv "Partizana". Istih godina na Kantridi, navija se na ispunjenim tribinama i stijenama protiv Wreyama, Beverena, Lokomotive. Pamte se odlasci "najvjernijih" u Torino, Madrid, Valladolid i Liege.

Sve je to bio uvod u stvaranje "Armade". Moderni zapadnjački navijački trendovi zahvatili su i naš grad. Tridesetak mladića svakodnevno se je okupljala na terasi robne kuće Ri i jedan od njih (Edi Rauhar) daje ime preodređeno za uspjeh – Armada. Naime, te 1987.g. slavila se je godišnjica osnutka srednjevjekovne španjolske flote, koju je kralj Filip nazvao "Armada". Iste godine pojavljuje se prvo službeno gostovanje "Armade", na polufinale kupa u Titograd, gdje odlazi stotinjak navijača i po prvi puta se pojavljuje transparent s natpisom "Armada".

". To gostovanje uz prolazak "Rijeke" u završnicu kupa obilježilo je i sukob s domaćim navijačima. Na finale kupa u Beograd odlazi vlak s 4000 navijača predvođeni "Armadom".

Navijanje je trajalo punih 90 minuta, i tada se prvi put u bivšoj Jugoslaviji ispaljuje raketa na suprotnu stranu. Sada već legendarna "krađa suca" Petrovića nije utjecala na to da se na dočeku igrača u rodni grad nađe dvadesetak tisuća ljudi. Slavilo se je i pjevalo kao da je Rijeka osvojila kup, a ostala je i legendarna pjesma: "Na Kantridi netko će da strada, Petroviću čeka te Armada!"

Iste godine idol riječkih navijača Nenad Gračan prelazi u "Hajduk", koji je na Kantridi dočekan transparentom s natpisom: "Neno ća te ni sram?". Tradicionalno rivalstvo "jadranskog derbija" preraslo je u mržnju između navijača "Rijeke" i "Hajduka", koje kasnije rezultira 1988.g. otvorenim sukobom dviju skupina na stadionu Kantrida, uz upotrebu signalnih raketa, baklji, probijanjem ograde i masovnim tučnjavama. "Armada" preuzima svoje geslo "SAMI PROTIV SVIH" i time postaje simbolom ovoga grada. Prve godine svojeg postojanja 1.studenog odigrana je i utakmica između "Rijeke" i zagrebačkog "Dinama", na kojoj je zabilježeno gorenje baklji kroz svih 90 minuta, susreta.

Spomenut ćemo i tučnjavu s navijačima "Dinama", kada je nekoliko istih završilo u moru zajedno s jednim automobilom zagrebačkih tablica, a napadnut je i televizijski kamion. U narednoj nogometnoj sezoni treba izdvojiti navijačke fešte protiv klubova velike četvorke, te gostovanje u Zagrebu. U Zagreb iz Rijeke kreće 5 autobusa, vlak sa dvjestotinjak navijača, a jedan autobus stiže direktno iz Kaća gdje su pratili RK "Zamet". To gostovanje zapamćeno je po "western" tučnjavi u jednom restoranu u Vukovoj Gorici, iz kojeg je letio juke-box, zbog dinamove himne, kao i po sprejom išaranom slonu iz zagrebačkog ZOO-a, koji je nosio natpis "Forza Fiume"...

Sezona 88/89 obilježena je velikim neredima, a "Armada" počinje biti uz Rijeku i na svim daljnjim gostovanjima. Utakmica između "Rijeke" i "Hajduka" prozvana je Yu Heysel, nakon krvavih tučnjava na stadionu, a ujedno je to bila i prekretnica i početak represija milicije na članove "Armade".

Početak devedesetih, točnije 1990.g. je jedna od naših najuspješnijih godina. Te godine je probuđen nacionalni indetitet "Armade", pojavljuju se prve hrvatske zastave bez zvijezde, u modi su bile crven-bijeli-plavi kape, spite-fire pilotske jakne, kao i šalovi "Armada HDZ". Zabilježeni su veliki neredi van stadiona Kantrida, prilikom utakmica sa "Partizanom" i "Crvenom zvezdom" iz Beograda. Jednom je jedan od vođa Grobara izjavio : " ...vjerujte da je to bila bitka na život i smrt, ko’ ratnici podzemlja, kada smo onda ostali živi, živjećemo..." Od gostovanja izdvajamo masovni odlazak u Ljubljanu i masovni fight s milicijom, od dolaska na željeznički kolodvor, u centru grada i na putu do stadiona na Bežigradu.

Tridesetak članova "Armade" , "posjetilo" je i Banjicu u Beogradu, gdje je "Rijeka" gostovala kod FK "Rad-a", ali nisu nikada stigli na utakmicu, zbog cjelodnevnih gradskih tučnjava. Iste godine 150 članova "Armade" odlazi u Beograd, okićeni šalovima "Armada HDZ", koji su im odmah oduzeti po ulasku u grad. "Armada" je te godine bila nazočna u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, a u Zagreb, Ljubljanu i Osijek, išlo se je i prilikom gostovanja srpskih navijačkih skupina.

U sezoni 1999/00 Rijeka se je zadržala u hrvatskom nogometnom vrhu. "Armada" je i tada, kao najorganiziranija grupa u Hrvatskoj, izvela mnoge koreografije, do sada neviđene u nas, kao npr. protiv "Hajduka" kada je čitav zapad bio prekriven ogromnom zastavom sa motivom panorame grada ili protiv "Dinama" pod nazivom "kvarnerske noći". Iste sezone, najmasovnije gostovanje bilo je Puli, kada je "Armada" prekinula utakmicu, ušavši na travnjak, izazvajući tuču sa redarima, a kasnije i napadom na domaće navijače. U Šibeniku, "Armada" se je isprovocirana, oduzimanjem hrvatske zastave od strane šibenskih navijača, sukobila sa istima i specijalnom policijom.

Kako bilo da bilo  ARMADA je bila i ostala riječka navijačka skupina za koju živi grad, koja diše za svoj klub kako prošlih sezona tako i danas 2006. kada su iza nas slaba izdanja u Kupu i prvenstvu, no mi smo uvijek tu kao i do sada