Kosinj-Raj na Zemlji

Kosinjska dolina - Home

Priroda

Povijest

O kosinjskim prezimenima

Običaji

Aktivni odmor

Zašto posjetiti Kosinj?

Mala galerija

 

POVIJEST

 

Arheološka nalazišta (Bočaj, Basarica, Lopar, Mlakvena Greda...) svjedoče o životu u dolini još od starorimskog doba. O burnom i slavnom srednjovjekovlju svjedoče povijesni zapisi: tako se grad Bočaj ili Kosinjgrad ili Lascho de Kosin, u kome stolovahu knezovi kosinjski spominje ljeta Gospodnjega 1071.  u listini kralja hrvatskoga Petra Krešimira IV.

 

KOSINJSKA TISKARA 

 

Pretpostavlja se da je najstarija tiskara na slavenskom jugu . U njoj je najvjerojatnije 1491.tiskan glagoljski brevijar, najstarija knjiga za koju se zna da je tiskana na hrvatskom tlu. Jedan nepotpun primjerak čuva se u knjižnici Marciani u Veneciji , a manji ulomak ( šest pergamentnih listova) otkriven je u Vatikanskoj knjižnici.
Kratko vrijeme pošto je u Njemačkoj izumljen tiskarski stroj, osnovali su knezovi Frankopani u selu Kosinj , prvu hrvatsku tiskaru. U njoj je tiskana, također za crkvene potrebe i prva hrvatska tiskana knjiga 1483. godine.
 
 
Kosinj kao simbol hrvatske kulture ima svoje mjesto i u Gutenbergovom muzeju u Mainzu gdje na karti prvih tiskara ponosno stoji njegovo ime. (To malo ličko selo, u 15. i 16. stoljeću bilo je ucrtano u mnogobrojnim zemljopisnim kartama. Tako je u starim kartama Jadrana raznih europskih autora, poglavito talijanskih, Kosinj naveden čak 11 puta.)Stoga nije pretjerano reći da je Hrvatska po Kosinju postala važan dio Europe i civiliziranog svijeta.

 


CRKVE

 

 

Biskup Glavinić svjedoči o sedam crkava i dva samostana u kojima se tiskahu knjige glagoljaške. I danas su brojne crkve u Kosinju, od onih obremenjenih i oplemenjenih poviješću i baštinom  do čudotvorne kapelice u Zakosnjaku.

 

 

U zid crkve Sv. Vida su ugrađene tri glagoljske ploče iz ljeta Gospodnjega 1517., a posebno je zanimljiv grb kneza Anža Frankopana naopako postavljen iznad ulaznih vrata.

 

 

 

 

 

U Gornjem Kosinju je jednobrodna barokna župna crkva Sv. Antuna Padovanskog iz 1692. s poligonalnim svetištem i zvonikom uz pročelje. U crkvi su klasicističke klupe.     

 

 

 

Unutar cinkture crkve Sv. Ivana Krstitelja (iz 1650.g.)  ugrađene su dvije velike kamene kvadratne urne s latinskim natpisima, a  u samoj crkvi nalaze se dva velika sarkofaga koji služe kao pomoćni oltari.  Postament betonskog raspela ispod crkve dio je kamenog poklopca urne.
U crkvi je ranobarokni i rokoko namještaj, a oko crkve je ograda od masivnih blokova među kojima i dvije antičke skele.
U crkvi je ranobarokni i rokoko namještaj, a oko crkve je ograda od masivnih blokova među kojima i dvije antičke skele. 
 

 

 

 

Potrebno je spomenuti i kapelicu sv. Petra, koja se ističe na vrhu brda uz rijeku Liku, gdje se nalazio nekadašnji glasoviti pavlinski samostan.



 


KOSINJSKI MOST

 

 

 

 

Monumentalni Kosinjski most (dovršen 1936., 70m dug) je jedinstven u svijetu jer je statika mosta građena na udar vodenog vala. Otvori u lukovima nalaze se u funkciji rasterećenja vodenog vala u udaru na most.

Projektirao ga je inž. Milivoj Frković. Gradnja je započela 1929., a u prosincu 1936. biva pušten u promet.
Dužina mosta s upornjacima iznosi 70 metara. Širina između kamenih parapeta iznosi 5,5 metara.
 
 

 

PISANI KAMEN

 

 

Vrijedan spomena je svakako i Pisani  kamen. U rimsko doba postojala je cesta koja je od Arupija vodila uz rub Gackog polja do današnjeg Lešća. Odonuda se ona uspinjala prema klancu kod Janjča. Tu se nalazio lokalni odvojak u smjeru zapada, prema današnjem selu Kosinju. Ovdje su u potpunoj osami živjeli potomci japodskog plemena Parentina, na koje upozorava tzv. Pisani kamen u Lomskoj dulibi na sjevernom Velebitu kod vrela Begovača. Na tome kamenu zapis je uklesan povodom sklopljena mira između japodskih plemena Parentina i Ortoplina. Tom prilikom, Ortoplinima je bio zajamčen slobodan pristup do vrela Begovače u dužini 500 i širini jednog koraka. Ovaj zanimljiv natpis na živoj stijeni u posvemašnjoj planinskoj pustoši, možemo shvatiti samo tako da su u rimsko doba na tom dijelu Velebita pasla stada dvaju japodskih plemena i da je među njima došlo do spora oko prava napajanja blaga na vrelu Begovače. Rimska vlast je očito posredovala u tom sporu i nakon što je za obje strane postignut zadovoljavajući dogovor, uklesan je na spomenutoj stijeni zapis kao opomena svima koji bi taj dogovor htjeli zanijekati. Rimski kameni natpis potvrđuje da su čelnici rimskih općina poznavali latinski jezik te postojeće uredbe i zakone rimske vlasti.