o LaBrAdOrImA

             Labradori imaju dvostruko krzno: meku poddlaku koja im održava tjelesnu toplinu i u hladnoj vodi, i tvrđu vanjsku dlaku s koje voda lakše odlazi. Rep labradora, najbolje opisan kao vidrin rep, debeo je u korijenu i sužava se prema vrhu. Rep se ne smije savijati preko leđa i ne smije imati kovrčavu dlaku, niti zastavice.. Rep bi svakako morao biti upravo u visini stolića za kavu i uvijek spreman da jednim zamahom počisti stolić.

            Glava labradora, dosta široka, ukrašena je srednje velikim obješenim ušima . Meni nešto najdraže kod labradora , odaje stalnu pozornost i inteligenciju, i šalje jasnu poruku da se radi o pristupačnom, prijateljski nastrojenom i temperamentnom psu. Izraze lice mijenjaju s raspoloženjima, pa se tu dade vidjeti svašta: od zainteresiranosti, čuđenja, baš_me_briga_za_cijeli_svijet stava, do veselja i sreće.

             Najbolja osobina labradora upravo je njihov temperament. Labradori su ljubazni psi, vrlo orijentirani na ljude. Najsretniji su upravo kraj svog čovjeka. Dok su štenci ili vrlo mladi psi, donošenjem igračke u vaše krilo pozivat će vas na igru.

             Vrlo su strpljivi s djecom i odlični su kućni ljubimci za obitelji. Nisu psi čuvari, premda mogu zaštitnički zalajati, ali u većini slučajeva neće nastupiti agresivnije od toga. Odlični su s ljudima, i veća je vjerojatnost da će uljeza izlizati do smrti negoli ga ozlijediti. Stabilni su, a neobične stvari, pojave ili događaji neće ih lako izbaciti iz takta. Kad ih se dobro socijalizira i odgoji, cijeli će svoj pseći život ostati pouzdani i stabilni, a njihova raspoloženja kretat će se od 'ja sam najveća lijenčina na svijetu' (to je ono famozno labradorsko dokoličarenje kod kuće, gdje su vrlo mirni i gotovo neprimjetni) do 'što hoćeš da sad napravim? samo reci!' kad s njim iziđete van.  

              Labradori su psi orijentirani na ljude i aktivnost, i prepušteni sami sebi nerijetko će se vidljivo dosađivati. Ako nisu trenirani, mogu postati nepodnošljivi, što zbog svoje veličine, a što i zbog entuzijazma. Netrenirani često će pribjeći uništavanju ili bijegu, kako bi potrošili energiju i suzbili dosadu. Pažnja i ljubav jednako im je potrebna kao i hrana i voda. Labrador je pas kojeg je lako trenirati, što rad na poslušnosti čini zabavnim načinom komunikacije s vašim psom. Traže puno vježbe, što je osobito važno za održavanje pristojne tjelesne težine, uzimajući u obzir apetit za hranom koji nedvojbeno krasi sve pripadnike pasmine. Uz adekvatnu vježbu, trening, puno pažnje i ljubavi dobit ćete sretnog i zdravog labradora

            Labradori imaju dvostruki krzneni pokrivač, koji se sastoji od meke poddlake i oštrije gornje dlake. Upravo takva struktura dlake održava im toplinu tijela i omogućuje plivanje i u vrlo hladnoj vodi (koliko mi je poznato, sezona lova na ptice i jest u jesen i zimu). Za što im je takva dlaka bila potrebna govori i samo ime pasmine, jer pra-labradori potječu s kanadskog poluotoka Labrador, a oceanska je voda sve samo ne topla. Načelno, labradori se intenzivno linjaju dvaput godišnje. Međutim, kupite li 'žuću' vrstu, računajte s laganim linjanjem 365 dana u godini. Počešljate li svog ljubimca, s češlja ili četke skinut ćete kuglicu dlake da ćete u jednom trenutku pomisliti da ste upravo počešljali perzijsku mačku. Eto, to je žuti(zlatni) labrador!  Nije baš da se entuzijastično linjaju kao njemački ovčari ili aljaški malamuti, ali svakako se linjaju tijekom cijele godine, naročito u pojasima umjerenije klime. Linjanje je i dosta individualno, a ovisi i o općoj kondiciji organizma psa.

             Labradore je potrebno redovito četkati, najmanje jednom tjedno, i upravo četkanjem ih je najlakše održati čistima. Kao i svim psima, i labradorima se povremeno režu nokti. Kupati ih ne treba prečesto, jer šampon narušava prirodnu masnoću kože i dlake. Pravo kupanje sa šamponom potrebno je samo ako pas ima jako neugodan miris, (dosta ih je kupati dva puta u godini).  Prašina i blato ispiru se običnom vodom, a kad se dlaka osuši dovoljno je očetkati psa.

              Labrador dobrog temperamenta nikada nije hiperaktivan. Pojedini primjerci mogu biti. S neprestanim porastom popularnosti ove pasmine posljednjih godina, sve je više labradora što su ih uzgojili ljudi koji manje važnosti polažu na temperament pasmine negoli odgovorni uzgajivači. Labradori uzgojeni 'u garažama' najčešće imaju najlošiji temperament. Ako ne uzgajate pse dobrog temperamenta, nećete dobiti takve pse, osim slučajno

               Najbolji način kako pronaći labradora odgovarajućeg temperamenta je temeljito ispitati ponudu, odnosno uzgajivače čiji bi štenci mogli doći u obzir. Zatražite od njih da vidite njihove ostale pse, naročito kuje, što će vam dati uvid u temperament i razinu energičnosti koju možete očekivati od štenca. Osobito je poželjno saznati i za druge ljude koji posjeduju pse kupljene kod tog uzgajivača, kontaktirati ih i upitati ih preporučuju li tu uzgajivačnicu ili ne. Labradori lošeg temperamenta često su rezultat bezobzirnog uzgoja.

                Ipak, labradori jesu aktivni psi, osobito u štenećoj dobi. I u većini slučajeva njihov mentalni razvoj završava tek negdje u dobi od tri godine. To znači da ćete imati psa koji je u mentalnom pogledu štene  bez obzira na njegovu fizičku veličinu i snagu! Često se štenci labradora okarakteriziraju kao hiperaktivni, a radi se zapravo o sasvim normalnom, zdravom i razigranom štenetu koje puca od energije. Ako ste spremni pozabaviti se time, nećete imati problema. Neupućeni ljudi koje takva faza dočeka potpuno nepripremljene i koji nisu spremni dati sebe u odgoj mladog labradora, smatrat će da je životinjica hiperaktivna, da se to ne da popraviti, a takav štenac nažalost najčešće završava kod poznanika, kod bake na selu vezan lancem ili, što je najgore, jednostavno na cesti.

                  Valja naglasiti da labradori koji nisu trenirani i s kojima se ne radi zaista JESU veliki problem svojim vlasnicima, jer će takvi neupućeni i neodgovorni vlasnici njih teško moći kontrolirati. Nerijetko takvi zanemareni labradori postaju i pravi umjetnici u bježanju od svojih vlasnika. Kad ih se jednom disciplinira (što nikako ne znači batinama!), većina takvih u početku zanemarivanih i odgojno zapuštenih / raspuštenih labradora postat će sasvim normalni kućni ljubimci.