KUP JE NAŠ
Sadržaj
Armada Rijeka
Armada,
riječka navijačka skupina nastala 1987. okupljanjem 30 tak mlađih navijača
na terasi robne kuće Ri. Prvi transparent kojega je ova grupa istakla bio je
na polufinalu nogometnog kupa tadašnje države, a ta riječka mlada
subkulturna skupina predvodila je nekoliko tisuća navijača Rijeke i na
finalu kupa u Beogradu. U prvo vrijeme grupa se zasniva na tadašnjim
zapadnjačkim tredovima, svojevrsnim spojem talijanskog i engleskoga stila.
Zbog svoje obilate uporabe pirotehnike, praćenja Rijeka na svim gostovanjima
širom bivše države i čestim nasiliničkim ispadima, brzo je postala poznata u
javnosti.
Početkom Domovinskog rata, dečki iz Armade među prvima odlaze na sva ratišta
Hrvatske, od kamo se dio njih nikada nije vratio. U međuvremnu mlađe
generacije adolescenata preuzima glavnu riječ na zapadnoj tribini Kantride,
i pokušava uz tradiciju Armade, uvesti neke nove vidove navijanja. To se je
prvenstveno očitovalo u organizaciji djelovanja svih djelatnosti kroz klub
navijača od 1995.; organizaciju gostovanja, vlasitog marketinga,
koreografija, izrade rekvizita, pirotehnike. Armada postaje avangardom
navijačke scene u Hrvata, uvođenjem nekih novih trendova i stila podrške
Rijeke.
Unatoč lošim izdanjima Rijeke u 90', Armada ne smanjenim žarom podržava svoj
klub, kako doma tako i na strani. Nakon izgubljene borbe za finale kupa 94',
tragedije 99' u prvenstvu, konačno 2005. nakon 18. godina svojeg postojanja
Armada, za punoljetnost dobiva razlog pravog slavlja-svoj prvi trofej.
Godina osnutka:
1987
Adresa:
Strossmayerova 25, Rijeka
Telefon:
051/377-099
Email: webmaster@armada-rijeka.hr
Web stranica:
www.armada-rijeka.hr
Povijest
Pisati o povijesti riječke navijačke skupine "Armada" bilo bi krajnje
sebično a da se ne spomenu njezini davni začeci, vrijeme kada su naši
roditelji bilo ono što smo mi danas. Davne 1958.g. NK "Rijeka" izborila je
ulazak u tadašnju prvu saveznu ligu, kada je na željezničkom kolodvoru
igrače Rijeke dočekalo mnoštvo navijača, o čemu svjedoči izvještaj sportskog
novinara lista "La voce del popolo" objavljena u listu NK "Rijeka" iz
1976.g. "Sjećam se da je masa, dva sata prije ispunila željezničku stanicu,
u očekivanju "svoje" Rijeke. Ljudi sa zastavama i transparentima u čast
"Rijeke". Pjevalo se i čekalo sa sve većom nestrpljivošću. Kada je Rijeka
stigla, nastao je opći juriš. Igrači, trener Ognjanon, maser Otmarich i
ostali pratioci podignuti su na ramena navijača i trijumfalno nošeni ulicama
centra grada." Takve primjere nalazimo u cijeloj povijesti navijanja u
Rijeci.
Starije generacije pamte odlazak 8000 Riječana u Beograd, na završnicu kupa
protiv "Nk Trepče" 1978.g., kao što je to bio i slučaj godinu dana kasnije
protiv "Partizana". Istih godina na Kantridi, navija se na ispunjenim
tribinama i stijenama protiv Wreyama, Beverena, Lokomotive. Pamte se odlasci
"najvjernijih" u Torino, Madrid, Valladolid i Liege.
Sve je to bio uvod u stvaranje "Armade". Moderni zapadnjački navijački
trendovi zahvatili su i naš grad. Tridesetak mladića svakodnevno se je
okupljala na terasi robne kuće Ri i jedan od njih (Edi Rauhar) daje ime
preodređeno za uspjeh – Armada. Naime, te 1987.g. slavila se je godišnjica
osnutka srednjevjekovne španjolske flote, koju je kralj Filip nazvao
"Armada". Iste godine pojavljuje se prvo službeno gostovanje "Armade", na
polufinale kupa u Titograd, gdje odlazi stotinjak navijača i po prvi puta se
pojavljuje transparent s natpisom "Armada". To gostovanje uz prolazak
"Rijeke" u završnicu kupa obilježilo je i sukob s domaćim navijačima. Na
finale kupa u Beograd odlazi vlak s 4000 navijača predvođeni "Armadom".
Navijanje je trajalo punih 90 minuta, i tada se prvi put u bivšoj
Jugoslaviji ispaljuje raketa na suprotnu stranu. Sada već legendarna "krađa
suca" Petrovića nije utjecala na to da se na dočeku igrača u rodni grad nađe
dvadesetak tisuća ljudi. Slavilo se je i pjevalo kao da je Rijeka osvojila
kup, a ostala je i legendarna pjesma: "Na Kantridi netko će da strada,
Petroviću čeka te Armada!"
Iste godine idol riječkih navijača Nenad Gračan prelazi u "Hajduk", koji je
na Kantridi dočekan transparentom s natpisom: "Neno ća te ni sram?".
Tradicionalno rivalstvo "jadranskog derbija" preraslo je u mržnju između
navijača "Rijeke" i "Hajduka", koje kasnije rezultira 1988.g. otvorenim
sukobom dviju skupina na stadionu Kantrida, uz upotrebu signalnih raketa,
baklji, probijanjem ograde i masovnim tučnjavama. "Armada" preuzima svoje
geslo "SAMI PROTIV SVIH" i time postaje simbolom ovoga grada. Prve godine
svojeg postojanja 1.studenog odigrana je i utakmica između "Rijeke" i
zagrebačkog "Dinama", na kojoj je zabilježeno gorenje baklji kroz svih 90
minuta, susreta.
Spomenut ćemo i tučnjavu s navijačima "Dinama", kada je nekoliko istih
završilo u moru zajedno s jednim automobilom zagrebačkih tablica, a napadnut
je i televizijski kamion. U narednoj nogometnoj sezoni treba izdvojiti
navijačke fešte protiv klubova velike četvorke, te gostovanje u Zagrebu. U
Zagreb iz Rijeke kreće 5 autobusa, vlak sa dvjestotinjak navijača, a jedan
autobus stiže direktno iz Kaća gdje su pratili RK "Zamet". To gostovanje
zapamćeno je po "western" tučnjavi u jednom restoranu u Vukovoj Gorici, iz
kojeg je letio juke-box, zbog dinamove himne, kao i po sprejom išaranom
slonu iz zagrebačkog ZOO-a, koji je nosio natpis "Forza Fiume"...
Sezona 88/89 obilježena je velikim neredima, a "Armada" počinje biti uz
Rijeku i na svim daljnjim gostovanjima. Utakmica između "Rijeke" i "Hajduka"
prozvana je Yu Heysel, nakon krvavih tučnjava na stadionu, a ujedno je to
bila i prekretnica i početak represija milicije na članove "Armade".
Početak devedesetih, točnije 1990.g. je jedna od naših najuspješnijih
godina. Te godine je probuđen nacionalni indetitet "Armade", pojavljuju se
prve hrvatske zastave bez zvijezde, u modi su bile crven-bijeli-plavi kape,
spite-fire pilotske jakne, kao i šalovi "Armada HDZ". Zabilježeni su veliki
neredi van stadiona Kantrida, prilikom utakmica sa "Partizanom" i "Crvenom
zvezdom" iz Beograda. Jednom je jedan od vođa Grobara izjavio : "
...vjerujte da je to bila bitka na život i smrt, ko’ ratnici podzemlja, kada
smo onda ostali živi, živjećemo..." Od gostovanja izdvajamo masovni odlazak
u Ljubljanu i masovni fight s milicijom, od dolaska na željeznički kolodvor,
u centru grada i na putu do stadiona na Bežigradu.
Tridesetak članova "Armade" , "posjetilo" je i Banjicu u Beogradu, gdje je
"Rijeka" gostovala kod FK "Rad-a", ali nisu nikada stigli na utakmicu, zbog
cjelodnevnih gradskih tučnjava. Iste godine 150 članova "Armade" odlazi u
Beograd, okićeni šalovima "Armada HDZ", koji su im odmah oduzeti po ulasku u
grad. "Armada" je te godine bila nazočna u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, a
u Zagreb, Ljubljanu i Osijek, išlo se je i prilikom gostovanja srpskih
navijačkih skupina.
Nakon zadnje nogometne sezone odigrane u bivšoj Jugoslaviji, nikada nije
bilo toliko nacionalnog naboja. Nakon proboja na Poljudu i paljenja
jugoslavenske zastave, milicija je pretpostavljala da bi se slično moglo
dogoditi i na Kantridi. Bojazni su bile opravdane. Nakon bacanja pedesetak
baklji u teren, te kamenovanja milicije, "Armada" u skupinama napada istočni
dio tribine stadiona, a navijači "Zvezde" spas su potražili ulaskom na
travnjak. Tuča je nastavljena ispod prostorija uprave kluba, pri čemu je
razbijeno viže prozora, milicijskih automobila i autobus.
Nasilje te godine ne jenjava. Na utakmici protiv "Hajduka", "Armada"
isprovocirana s nekoliko baklji ubačenih u teren od strane "Torcide", kreće
u proboj prema njima. Dvostruka ograda i jake snage specijalne policije
uspjevaju spriječiti najgore. "Rijeka" je odigrala katastrofalno sezonu,
tako da joj je prijetilo ispadanje iz 1. Savezne lige, o čemu je odlučivalo
posljednje kolo na Kantridi protiv "Partizana". Iako se znalo da više neće
biti yu lige, trebalo je obraniti hrvatsku čast, što je i učinjeno, pobjedom
od 3-0.
1992.g. zavladalo je zatišje na svim stadionima, zbog Domovinskog rata.
Gotovo svi stariji i pojedini mlađi članovi "Armade", dragovoljno odlaze na
sva bojišta, što je ujedno označilo i smjenu generacija na "zapadu". U
proljeće iste godine započinje prvo hrvatsko nogometno prvenstvo, a na
utakmici protiv "Hajduka" proslavlja se prvih pet godina "Armade". Nakon
drugog pogotka "Hajduka" provaljuje se u teren, nakratko se prekida
utakmica, nasilje se nastavlja van stadiona. Na gostovanju u Puli i
Zaprešiću, članovi "Armade" bili su izbačeni zbog isticanja transparenta
"Rijeka-država". Nakon polufinalne utakmice hrvatskog kupa u Splitu,
"Rijeka" je izborila svoje prvo finale u slobodnoj Hrvatskoj.
Prije same utakmice, grupa riječkih navijača demolirala je kiosk ispod
Poljuda, a ubrzo dolazi i do kamenovanja s "Torcidom". Dvadesetak pripadnika
"Armade" uspijeva tijekom utakmice izaći sa južne tribine, želeći se
obračunati sa "Tovarima", koji su ih kasnije masovno napali kamenjem.
"Armada" odlazi na finale kupa u Zagreb sa osamnaest autobusa, mnoštvom
automobila i vlakom, sve ukupno oko 1200 navijača. Sukobi s policijom
započeli su već u Delnicama, a nastavili se u Severinu na Kupi, do
kulminacije ispod sjeverne tribine na Maksimiru. Privedeno je 78 članova
"Armade", a tijekom same utakmice dolazi do otvorenog sukoba s policijom,
gdje je policija izvukla deblji kraj.
Deset dana kasnije na uzvratnoj utakmici u Rijeci, atmosfera je dovedena do
euforije. Grad je živio za tu utakmicu, odigranu na dan Sv. Vida, zaštitnika
grada Rijeke. Zapad nikada puniji, veličanstveno navijanje, zapaljeno je
200-tinjak baklji, pojavljuju se velike zastave na motkama. Zbog sigurnosnih
razloga, na taj dan, doveden je velik broj specijalne i temeljne policije iz
čitave Hrvatske, a činjenica da je ispred Armadine tribine bilo tri kordona
specijalaca, govori sama za sebe. Ta ista policija spriječava tisuću
navijača Rijeke, da se direktno obračuna sa Bad Blue Boysima na travnjaku po
završetku utakmice. Kada je policija pokušala izbaciti navijače sa terena,
došlo je do masovne tučnjave , koja je nastavljena po cijelom gradu. Novine
su kasnije pisale:"… Navijači "Rijeke" okrivljuju policajce za gotovo
neviđenu tuču iza tribina.." Ozlijeđeno je pedesetak osoba, počinjena je
velika materijalna šteta na automobilima i autobusima.
1995. g. započeo je ustroj kluba navijača, ali i jedna od najlošijih izdanja
"Rijeke". Iako slaba izdanja "Rijeke" nisu privlačile gledateljstvo na
tribine, "Armada" je organizirano pratila "bijele" na svim gostovanjima, a
na "zapadu" redovno priređivala navijačke koreografija. Potvrda tome je
izbor za grupu godine, prema mišljenju svih navijačkih skupina. 1997.g.
"Armada" je dobila prve službene prostorije, čime je otvorena jedna nova
stranica u životu naše skupine, koja je počela djelovati organizirano, po
uzoru na vodeće europske navijačke skupine.
Ulazak gradskog rivala NK "Orijenta"sa Sušaka u prvu ligu, izazvalo je pravu
invaziju "Armade" na Krimeju, kada je 500 naših članova krenulo ispred
"Riječke banke" put Sušaka. Iako su izdanja "Rijeke" bila više nego očajna,
"Armada" putuje u Osijek i Split posebnim vlakom, pod motom .. i kada dođu
nevolje i kad nema nade, uvijek će vas voljeti članovi Armade..."
Proslava desete godišnjice "Armade", protekla je u još nezabilježenom
spektaklu. U 60. minuti susreta sa NK "Zagrebom zapaljeno je na svim
tribinama stadiona ukupno 300 baklji, a sama je utakmica u dogovoru sa
organizatorom zaustavljena na par minuta.
Sezona 1998/99 ostala je zabilježena u našoj povijesti. Konačno je NK
"Rijeka" zavladala vrhom tablice, i na taj način privukla mnoštvo navijača
na Kantridu, ali i na ostale utakmice u gostima. Jednostavno grad je disao
sa "Rijekom", a svakom novom pobjedom, želja da se osvoji prvenstvo
postajala je sve jača. "Rijeku" se prati podjenako masovno protiv "Croatie"
i "Hajduka", kao i primjera radi jednog "Zadra" kada je došlo 12.000
gledatelja. "Armada" je posebnim vlakom pratila "Rijeku" u Zagrebu, a
predzadnje kolo, kada je "Rijeka" pobjeđuje "Hajduka" u Splitu. Na Poljudu
je bilo oko 1000 riječkih navijača.
Sve nade i težnje da se na Kantridi pobjedi u posljednjem kolu "Osijek" i
time osvoji prvenstvo, srušio je Zoran Krečak, suđenjem zaleđa i
poništavanjem regularnog, pobjedonosnog zgoditka za "Rijeku". Takva
atmosfera koja je vladala pred samu utakmicu, i tijekom iste, ne pamte
generacije. Čitav stadion u plavo bijelom dekoritu, svi na nogama, od lože
do posljednjeg mjesta, svi pjevaju, svi navijaju. Jednostavno rijetko
viđeno, odnosno nešto što se može vidjeti samo u gradu na Rječini. Kobna
odluka sudaca, pod utjecajem bivše vrha vlasti, nije utjecala na "Armadu",
koja je shrvana, plačući sa igračima, bila dovoljno prisebna i nije nasiljem
odgovorila na neviđenu sportsku nepravdu. Ipak,"Rijeka" je izborila nakon
dugi niz godina, priliku da nastupi u europskim natjecanjima. Ždrijeb je
izabrao "Partizan". Zbog političke situacije, "Armadi" nije bilo omogućeno
bodriti "Rijeku" u Beogradu, ali je zato podrška na Kantridi bila dobro
organizirana.
Uz puno barijaka, plavo-bijelih zastava niz stijene Kantride, i puni
stadion, "Armada" nije stala navijati, niti kada smo gubili 0-3. Fanatična
pjesma, u ritmu južnjačke (konfederacijske) borbene koračnice "…forza
Rijeka…" nije stala punih 45. minuta drugog poluvremena.
U sezoni 1999/00 Rijeka se je zadržala u hrvatskom nogometnom vrhu. "Armada"
je i tada, kao najorganiziranija grupa u Hrvatskoj, izvela mnoge
koreografije, do sada neviđene u nas, kao npr. protiv "Hajduka" kada je
čitav zapad bio prekriven ogromnom zastavom sa motivom panorame grada ili
protiv "Dinama" pod nazivom "kvarnerske noći". Iste sezone, najmasovnije
gostovanje bilo je Puli, kada je "Armada" prekinula utakmicu, ušavši na
travnjak, izazvajući tuču sa redarima, a kasnije i napadom na domaće
navijače. U Šibeniku, "Armada" se je isprovocirana, oduzimanjem hrvatske
zastave od strane šibenskih navijača, sukobila sa istima i specijalnom
policijom.
"Rijeka" je ponovno izborila nastup u Europi. Prvi protivnik joj je bila "La
Valetta" sa Malte. Prva utakmica odigrana je u Rijeci, uz već uobičajenu
bakljadu i zastavama ispunjenim zapadom. Na prvo europsko službeno
gostovanje "Armade" sa "Rijekom", otišlo je 50 navijača, avionom charterom,
zajedno sa igračima i upravom kluba. Dvije noći se pije i provodi po Malti,
a treći dan malobrojna grupa, nadglašava malteške navijače, te biva
nagrađena uvjerljivom pobjedom "Rijeke" od 5:4. Slijedeće europsko iskustvo
riječke grupe, bio je odlazak u daleki Vigo, u Španjolsku. Na 4500 km dug
put, otišlo je 70 navijača jednim autobusom. Iako umorni od skoro dvodnevnog
putovanja, ekipa, odmah izlazi u noćni život, podižući atmosferu za
utakmicu. Valja spomenuti da su lokalne novine pisale o "Armadi" kao opasnoj
skupini, sklonoj neredima i alkoholu te upotrebi pirotehnike.
Cijeli dan uoči susreta, posebne snage policije pratile su "Armadu" po
gradu, a kad su stigli autobusom pred stadion, jedan od vodećih ljudi "Celte"
nije se mogao načuditi, da su riječki navijači prešli toliki put za svojom
"Rijekom". Kao nagradu podijelio je 70 posebnih ulaznica uz sam travnjak.
"Rijeka" se cijelu utakmicu branila, ali je uspjela ne primiti pogodak, što
je bio više nego dovoljan povod da se još jače navija i pokaže Španjolcima
tko su najvjerniji navijači u Europi. Ni strogi pretres pred ulazak na
stadion, nije uspio spriječiti da na kraju utakmice "Armada" ne zapali par
bengalki pred povratak u Rijeku. U uzvratnoj utakmici "Rijeka" nije prošla,
ali "Armada" si je dala truda. Pripremljena je koreografija plavo-bijelim
kartonima za svako sjedalo na stadionu, te dvije velike crne zastave zastave
s motivom galije i grbom kluba.
Zadnja sezona je iza nas. Slaba izdanja kluba, pusta obećanja, otjerala je
puno "sezonskih" navijača, ali nažalost i onih pravih. Ostaju samo
najvjerniji. Svako gostovanje prati uvijek nekolicina mlađih članova,
željnih dokazivanja i iskustva, iako su i organizirana brojna gostovanja i
autobusima. U sukobu igrača, uprave i bivšeg trenera Nenada Gračana,
"Armada" je podržala one prve, ali istodobno prisilila upravu da preda
ostavke. Ogorčeni načinom i pristupu igri "Armada" je prekinula utakmicu sa
Šibenikom, a u Čakovcu su napadnuti neki od, nazovimo ih igračima "Rijeke".
Na četrnaestogodišnjici "Armade", djeljeno je vino i ribe, a na tribinama je
upriličena bakljada.
Nova je sezona pred nama. Mi smo tu kao i uvijek, uz našu "Rijeku", srce smo
ovoga grada i starosjedioci ispod sata na Kantridi. Povijest je iza nas, od
sutra nastavljamo stvarati novu. Uvijek i sada vjerna riječka ARMADA!
Izvorni tekst:
http://www.armada-rijeka.hr/